Datum objave: 27.01.2019.
Kada radite nešto što volite, tada to i ne nazivate poslom
Na otvorenje hotela prizemljio kenijskog ministra
Kada radite nešto što volite, tada to i ne nazivate poslom, kaže Angelo Vuletić i dodaje da nikada nije imao nezgodu u padobranstvu pa može reći da je sigurno, osobito ako se pridržavate pravila.
Dok temperature u našoj zemlji plešu oko ništice, hrvatski padobranci Angelo Vuletić i Marko Premužić skaču na sunčane kenijske plaže i vrući pijesak obale Indijskog oceana. Oni su zaposlenici padobranskog centra Skydive Diani, čiju instruktorsku ekipu čine Englez, Norvežanka, Francuz i dva Hrvata. Angelo je u ekipi već dvije godine, a odnedavno mu se pridružio i Marko. U Hrvatskoj njih dvojica vode tim Tandem Experti.
Postaje li to Hrvatska padobranska sila ili je vaš uspjeh individualna pojava?
VULETIĆ: Nažalost, padobranstvo u Hrvatskoj dosta zaostaje za europskim zemljama, a da ne spominjemo SAD i Rusiju koji su ispred drugih. I kod nas ima kvalitetnih pojedinaca na svjetskoj razini koji bi uz sponzore mogli postići i daleko više.
PREMUŽIĆ: Definitivno je riječ o izdvojenoj pojavi. U Hrvatskoj postoji manje od desetak padobranaca koji su sposobni konkurirati svjetskim standardima u padobranstvu. Za to treba mnogo skokova i treninga koji trenutačno u Hrvatskoj nisu baš dostupni. I napredak je mnogo sporiji u Hrvatskoj. Nama je trebalo desetak godina za ovu razinu, padobranci u drugim zemljama to mogu postići za manje od pet godina jer imaju bolje skakačke uvjete.
Kako ste uopće završili u Keniji?
VULETIĆ: Odlučio sam otputovati u Afriku krajem 2016. U potrazi za nekim tropskim rajem gdje bih mogao provesti zimu, slučajno sam naišao na oglas u kojem se tražio urednik za montažu padobranskih videouradaka u Keniji, u padobranskom centru Skydive Diani za koji tada nisam znao. Za tjedan dana bio sam na putu u Mombasu. Kad mi je ponuđena stalna pozicija instruktora padobranstva, rado sam je prihvatio. Život u Diani Beachu, na jednoj od najljepših i najpoznatijih plaža u cijeloj Africi, zaista nije težak.
PREMUŽIĆ: Ja sam uz Angelovu garanciju pozvan kao sezonsko pojačanje. Kenija zaista oduzima dah i nešto je posve drukčije od onoga što gledamo na televiziji, barem obalni dio koji sam vidio.
Padobranstvo u Keniji nije razvijeno. Kako reagiraju na vas?
VULETIĆ: Popularnost padobranstva je u strahovitom usponu, malo je Kenijaca koji već nisu upoznati s ovim adrenalinskim sportom. Trudimo se redovito na skokove voditi najpoznatije kenijske javne ličnosti i političare, a uz to organiziramo obuku za kenijske specijalne postrojbe s kojima ostajemo u dobrim odnosima. Padobranstvo ima i vrlo važnu turističku ulogu pa nas kenijska javnost jako podržava.
PREMUŽIĆ: Domaće stanovništvo, ali i turisti, Hrvatsku dosta povezuju s nogometnim uspjehom i Lukom Modrićem. Ali svakako će onima koji su skočili s nama sljedeća asocijacija na Hrvatsku, osim nogometa, biti i padobranstvo.
Tko je od tamošnjih poznatih ličnosti skakao s vama?
VULETIĆ: Bilo ih je mnogo, no među najupečatljivijima su svakako Najib Balala, ministar turizma Kenije kojega sam prizemljio na otvorenje jednog od najvećih hotela u Mombasi – Pride Inn Hotel. Zatim Huddah Monroe, jedan od najpoznatijih supermodela u Keniji za koju smo organizirali prizemljenje na krevet nasred plaže. Skakale su s nama i pjevačke zvijezde Akothee, Alisha Popat, Viktorija Kimani, poznati DJ Kace, glumac Nick Mutuma, mnogo radijskih voditelja i reportera...
Koliko je to težak i opasan posao, događaju li se nezgode?
VULETIĆ: Kada radite nešto što zaista volite, tada to i ne možete zvati poslom. Svakako postoje stvari koje vam nisu drage, od vremenskih uvjeta, klijenata koji ponekad potpuno zaborave na upute za skok, do poteškoća u organiziranju zrakoplova... Osobno nikada nisam imao nezgodu u padobranstvu, tako da mogu reći da je jako sigurno, osobito ako se pridržavate pravila i knjige.
Kakvi su vaši planovi, vidite li se u Keniji dugoročno?
VULETIĆ: Da, trenutačno mi još nije dosta ovog načina života koji je potpuno drukčiji od mog života u Hrvatskoj. U Keniji nema naših turista, razmišljam kako potaknuti Hrvate da počnu o Keniji razmišljati kao o sljedećem turističkom odredištu.
PREMUŽIĆ: Došao sam privremeno te nisam siguran u dugoročni ostanak, ali svakako bih se rado vratio. Jedino u Keniji padobranom slijećete na pješčanu plažu s pogledom na ocean.
Kako ste se prilagodili na život u Keniji? Što je slično, a što drukčije od života u Hrvatskoj?
VULETIĆ: Potpuna prilagodba je potrajala nekoliko mjeseci, posebice na promet koji je u Mombasi i Nairobiju potpuno kaotičan. Na klimu u Keniji naviknete se isti dan nakon što sletite jer ljeto traje 12 mjeseci, a baš je to imalo i veliki utjecaj na odluku da ostanem. Ljudi su vrlo otvoreni i srdačni, no nedostaje mi Hrvatska gastronomija.
PREMUŽIĆ: Nisam se još potpuno prilagodio, muči me vlaga u zraku. Ljudi su drukčiji, ali upravo radi toga i volim putovati.
Postoje li naznake da bi vam se moglo pridružiti još Hrvata?
VULETIĆ: Da, naravno. Bili su ovdje Nenad Pešut i Damir Sladetić. Interes pokazuju i instruktori iz BiH, Srbije pa i Crne Gore.
PREMUŽIĆ: Vjerujem da bi i drugi hrvatski padobranci voljeli iskusiti čari Kenije, a ja se planiram vratiti još nekoliko puta.
Link na orginalni članak
Dok temperature u našoj zemlji plešu oko ništice, hrvatski padobranci Angelo Vuletić i Marko Premužić skaču na sunčane kenijske plaže i vrući pijesak obale Indijskog oceana. Oni su zaposlenici padobranskog centra Skydive Diani, čiju instruktorsku ekipu čine Englez, Norvežanka, Francuz i dva Hrvata. Angelo je u ekipi već dvije godine, a odnedavno mu se pridružio i Marko. U Hrvatskoj njih dvojica vode tim Tandem Experti.
Postaje li to Hrvatska padobranska sila ili je vaš uspjeh individualna pojava?
VULETIĆ: Nažalost, padobranstvo u Hrvatskoj dosta zaostaje za europskim zemljama, a da ne spominjemo SAD i Rusiju koji su ispred drugih. I kod nas ima kvalitetnih pojedinaca na svjetskoj razini koji bi uz sponzore mogli postići i daleko više.
PREMUŽIĆ: Definitivno je riječ o izdvojenoj pojavi. U Hrvatskoj postoji manje od desetak padobranaca koji su sposobni konkurirati svjetskim standardima u padobranstvu. Za to treba mnogo skokova i treninga koji trenutačno u Hrvatskoj nisu baš dostupni. I napredak je mnogo sporiji u Hrvatskoj. Nama je trebalo desetak godina za ovu razinu, padobranci u drugim zemljama to mogu postići za manje od pet godina jer imaju bolje skakačke uvjete.
Kako ste uopće završili u Keniji?
VULETIĆ: Odlučio sam otputovati u Afriku krajem 2016. U potrazi za nekim tropskim rajem gdje bih mogao provesti zimu, slučajno sam naišao na oglas u kojem se tražio urednik za montažu padobranskih videouradaka u Keniji, u padobranskom centru Skydive Diani za koji tada nisam znao. Za tjedan dana bio sam na putu u Mombasu. Kad mi je ponuđena stalna pozicija instruktora padobranstva, rado sam je prihvatio. Život u Diani Beachu, na jednoj od najljepših i najpoznatijih plaža u cijeloj Africi, zaista nije težak.
PREMUŽIĆ: Ja sam uz Angelovu garanciju pozvan kao sezonsko pojačanje. Kenija zaista oduzima dah i nešto je posve drukčije od onoga što gledamo na televiziji, barem obalni dio koji sam vidio.
Padobranstvo u Keniji nije razvijeno. Kako reagiraju na vas?
VULETIĆ: Popularnost padobranstva je u strahovitom usponu, malo je Kenijaca koji već nisu upoznati s ovim adrenalinskim sportom. Trudimo se redovito na skokove voditi najpoznatije kenijske javne ličnosti i političare, a uz to organiziramo obuku za kenijske specijalne postrojbe s kojima ostajemo u dobrim odnosima. Padobranstvo ima i vrlo važnu turističku ulogu pa nas kenijska javnost jako podržava.
PREMUŽIĆ: Domaće stanovništvo, ali i turisti, Hrvatsku dosta povezuju s nogometnim uspjehom i Lukom Modrićem. Ali svakako će onima koji su skočili s nama sljedeća asocijacija na Hrvatsku, osim nogometa, biti i padobranstvo.
Tko je od tamošnjih poznatih ličnosti skakao s vama?
VULETIĆ: Bilo ih je mnogo, no među najupečatljivijima su svakako Najib Balala, ministar turizma Kenije kojega sam prizemljio na otvorenje jednog od najvećih hotela u Mombasi – Pride Inn Hotel. Zatim Huddah Monroe, jedan od najpoznatijih supermodela u Keniji za koju smo organizirali prizemljenje na krevet nasred plaže. Skakale su s nama i pjevačke zvijezde Akothee, Alisha Popat, Viktorija Kimani, poznati DJ Kace, glumac Nick Mutuma, mnogo radijskih voditelja i reportera...
Koliko je to težak i opasan posao, događaju li se nezgode?
VULETIĆ: Kada radite nešto što zaista volite, tada to i ne možete zvati poslom. Svakako postoje stvari koje vam nisu drage, od vremenskih uvjeta, klijenata koji ponekad potpuno zaborave na upute za skok, do poteškoća u organiziranju zrakoplova... Osobno nikada nisam imao nezgodu u padobranstvu, tako da mogu reći da je jako sigurno, osobito ako se pridržavate pravila i knjige.
Kakvi su vaši planovi, vidite li se u Keniji dugoročno?
VULETIĆ: Da, trenutačno mi još nije dosta ovog načina života koji je potpuno drukčiji od mog života u Hrvatskoj. U Keniji nema naših turista, razmišljam kako potaknuti Hrvate da počnu o Keniji razmišljati kao o sljedećem turističkom odredištu.
PREMUŽIĆ: Došao sam privremeno te nisam siguran u dugoročni ostanak, ali svakako bih se rado vratio. Jedino u Keniji padobranom slijećete na pješčanu plažu s pogledom na ocean.
Kako ste se prilagodili na život u Keniji? Što je slično, a što drukčije od života u Hrvatskoj?
VULETIĆ: Potpuna prilagodba je potrajala nekoliko mjeseci, posebice na promet koji je u Mombasi i Nairobiju potpuno kaotičan. Na klimu u Keniji naviknete se isti dan nakon što sletite jer ljeto traje 12 mjeseci, a baš je to imalo i veliki utjecaj na odluku da ostanem. Ljudi su vrlo otvoreni i srdačni, no nedostaje mi Hrvatska gastronomija.
PREMUŽIĆ: Nisam se još potpuno prilagodio, muči me vlaga u zraku. Ljudi su drukčiji, ali upravo radi toga i volim putovati.
Postoje li naznake da bi vam se moglo pridružiti još Hrvata?
VULETIĆ: Da, naravno. Bili su ovdje Nenad Pešut i Damir Sladetić. Interes pokazuju i instruktori iz BiH, Srbije pa i Crne Gore.
PREMUŽIĆ: Vjerujem da bi i drugi hrvatski padobranci voljeli iskusiti čari Kenije, a ja se planiram vratiti još nekoliko puta.
Link na orginalni članak
